Ne tako davno Republika Hrvatska je krvarila jer nije htjela trgovati niti se odreći svog teritorija. Dakle, u našem obrambenom ratu izginulo je mnogo mladih ljudi, a čini mi se da su oni bili i ostali budućnost nekim odabranim Hrvatima.

Ovih dana puno se pisalo i još uvijek se piše o famoznom sporazumu i njegovom potpisu u Stockholmu. Njegovo potpisivanje je za predsjednicu Hrvatske Vlade izraz velikog domoljublja, a za predsjednika Slovenske Vlade fantastičan dan, dan u kojem je izgleda napravljen posao tisućljeća za Sloveniju.

Slijedom toga nužno je da se i lokalni domoljubi ugledaju na svoju predsjednicu stranke i našu predsjednicu Vlade, iskažu čin domoljublja te priđu rješavanju razgraničenja između općina i gradova na lokalnoj razini. Poznato je da crte razgraničenja grada Opuzena nisu definirane sa niti jednom općinom i gradom. Općina Kula Norinska, i grad Ploče javno i otvoreno osporavaju crte razgraničenja, a mi u 20 godina samostalnosti nismo u stanju sjesti za stol i riješiti to pitanje. Na području zvanom Luke općina Kula Norinska osporava crtu razgraničenja zbog čega nisu uvedeni u posjed korisnici državnog poljoprivrednog zemljišta kojeg su dobili na natječaju još 2006 godine. Poznato je da i grad Ploče osporava crtu razgraničenja na dijelu državnog poljoprivrednog zemljišta i na samom Ušću. Tako je na državnom poljoprivrednom zemljištu koje katastarski pripada općini Opuzen na površini od desetak hektara u posjedu Mladan Vuletić i Komina. Ta činjenica je poznata u gradu Opuzenu, ali nitko ništa nije poduzeo.

Nebriga za onim  sa čim upravljaš za dobrobit lokalnog stanovništva i R. Hrvatske je izgleda čin domoljublja. Ono naročito kulminira pred izbore ističući se toliko snažno da zaključujemo kako je to vrlina zlih ljudi. I zaista je tako. Busajući se u prsa zemlju su ne tako davno rasprodali, a granice čuvaju za crne dane.